O sinkroniziranom plivanju
Sinkronizirano plivanje olimpijski je sport, čiji počeci zadiru u kasne 80-te godine XIX. Stoljeća, a danas je prošireno u više od 70 zemalja svijeta.
Sinkronizirano plivanje na Wikipediji
Za neke je to vrlo težak sport koji zahtjeva odličnu tjelesnu spremnost. Za druge, sinkronizirano plivanje je elegancija, artistika i ljepota koja ima jako malo zajedničkog sa sportskim elementima, vještina izražavanja osjeta i emocija korištenjem govora tijela i glazbe, što je zapravo jezgra klasičnog baleta. Povijest sinkroniziranog plivanja seže u kraj XIX.stoljeća kada je održano prvo natjecanje u artističkom plivanju, tada zvanom i ornametalno plivanje. No, prva predstava sinkroniziranog plivanja viđena je tijekom Svjetske izložbe 1934.godine u Chicagu, kada je grupa američkih plivačica, znanih kao „Moderne sirene“, koje je predvodila bivša gimanstičarka i ronilac Kay Curtis, izvela vodeni balet uz glazbenu pratnju. Kako su godine protjecale, razvijala se se dva oblika sinkoniziranog plivanja – grupno plivanje i sinkronizirano plivanje. Grupno plivanje bilo je prikazivanje figura u kojem je glazba bila u drugom planu. Sinkronizirano plivanje, naprotiv, bilo je karakterizirano pokretima tijela sličnim artističkim gimnastičkim izvedbama koje su nalikovale plesu na vodi, a kretanja su ovisila o karatkeru glazbe. Karakteristika grupnog plivanja bila je prevladavanje statičkih vježbi u poziciji leđnog plivanja, dok u sinkroniziranom plivanju prevladava dinamičan rad tako da se figure izvode u konstantnom kretanju.
Povijest sinkroniziranog plivanja
Legenda kaže kako je sinkronizirano plivanje započelo kao muški sport te da je prvo zabilježno natjecanje održano u Berlinu 1890.godine. Poznavali su ga pod mnoštvom imena kao što su artistički, znanstveni, figurativni ili plivanje po uzorku, ali i kao vodeni balet.
Na prijelazu u XX. stoljeće na čelo ovog sporta dolaze žene. Australska plivačka šampionka Annette Kellerman zadivila je publiku u New Yorku 1907. godine nastupom u staklenom bazenu i zanimanje za sinkronizirano plivanje raslo je iz dana u dan. Prvo pokrajinsko prvenstvo održano je 1924.godine u Montrealu, a prva prvakinja Peg Seller postaje pionirka u promicanju ovog sporta. Širenje sinkroniziranog plivanja ide prema SAD-u gdje ubrzo nastaje amatersko udruženje nacionalnih klubova.
Nakon veličanstvene predstave na Svjetskoj izložbi 1934. godine Chicago postaje vodeći grad u razvoju sinkroniziranog plivanja. Upravo je nastup Katherine Curtis i „60 modernih sirena“ nadahnulo nekoga za naziv „sinkronizirano plivanje“.
Međunarodnu popularnost sinkronizirano plivanje doživljava u 40-im i 50-im godinama XX. stoljeća kada plivačica Esther Williams nastupa u nizu MGM-ovih „vodenih mjuzikala“, temeljenim na sinkroniziranom plivanju.
Amaterska udruga sportaša Amerike organizira prvo nacionalno prvenstvo u sinkorniziranom plivanju 1946. godine u nastupima dua i timova. Dvije godine kasnije, sinkronizirano plivanje postaje dio Državnog prvenstva u Kanadi.
Sinkronizirano plivanje u Europi razvija se od 30-ih godina XX. stoljeća da bi se 1947.godine održalo prvo prvenstvo Europe u „vodenom baletu“.
Već na Olimpijadi u Helsinkiju 1952. godine sinkronizirano plivanje nazočno je kao demonstracijski sport da bi skoro trideset godina kasnije, 1984.godine u Los Angelesu postalo ženski olimpijski sport u disciplinama solo i duo.
Muškarci se također bave ovim sportom u Americi i nekim europskim državama, nastupajući na revijama i nekim natjecasnjima, ali izvan konkurencije.
Neke od ovih priča potječu iz Kanade, druge iz Amerike, a ima ih i iz Europe. Razlikuju se u nekim detaljima, ali u jednome se svi slažu: sinkronizirano plivanje prelijepa je vještina sazdana od marljivog i teškog rada, koja zahtijeva izvrsnu tjelesnu spremnost. Splet je elemenata više sportskih disciplina: plivanja, gimanstike, ronjenja, vaterpol, ali i klasičnog baleta. Kao i u drugim sportovima, samo najuporniji i najsnažnij dostižu najviše visine, osvajaju najsjajnije medalje i njihova imena ostaju trajno zapisana u povijesti sporta.